Le Chêne et le Roseau François Marbot (1817 - 1866)

Yon pied chêne dit yon pied roseau :
« Ça ka fè kliè moin mal. vouement,
Voué ou comca à côté dleau ,
Com yon ti zenfant sans maman.
N'impute qui ti vent qui vini.
Ou ka plié com yon baleine.
Et les jou qui ka fè lapli,
Ou pas sré lé couè toutt la peine
Ça ka fè moin, quand lariviè
Pas lassous tête ou ka monté ;
Ces jou là, moin toujou ni pè
Voué dleau là pôté ou allé.
Si enco ou té pé vini
En bas branche moin, moin sré content.
Pou ou, tout sôte soin moin sré ni.
Et moin pas sré té si souvent
Tremblé pou ou com moin ka fè. »
Pied roseau là dit : « Grand mèci !
Ça ka fè voué ou ni bon khè,
Ça ou ka dit là ; mais pami
Valett ou, moin pas sré vlé yé,
Pace moin très bien com moin yé là.
Moin ni bousoin ani baissé
Quand vent, lap.li, tout ça comça,
Ka passé pa lassous tête moin.
Quand moin couché à tè, moin pas
Ni bousoin tremblé pou engnien.
Dans toutt grand désôde qui rivé,
Lendemain moin toujou douboute,
Tandique ça qui ka résisté,
Quèquefois ka tounein boute pou boute.
Ou couè ou fô jouqu'à présent,
Pace ou p'encô trouvé marte ou ;
Mais, pit-êtt bien, avant longtemps,
Ou va pèdi goût calalou. »
Li p'encô té fini dit ca,
Quand ouagan coumencé soufflé.
Di com y on rocher, pied chêne là
Rété douboute. Roseau couché.
Vent là vini encô pli fô,
(C'était dans'coupd'vent soixante-six)
Li mette racine chêne dérhô,
Pendant roseau pas souffri plis.





Commentaires